NAJAVA! ORENBURG, ČIPKARSKA SVJETSKA BAŠTINA
(17.12.2016. - 29.01.2017.)
Umjetnička galerija Dubrovnik i Umjetnički muzej Orenburg, Rusija uz sudjelovanje hrvatsko-ruskog društva "Umjetnost bez granica" vesele se pozvati Vas na otvorenje izložbe ORENBURG, ČIPKARSKA SVJETSKA BAŠTINA u Ateljeu Pulitika (Tvrđava Sv. Ivana) u subotu, 17.12.2016 u 12:00 sati.
U glazbenom djelu nastupiti će violinistica Elvira Galioulline i pijanistica Helena Tomašković sa djelima Čajkovskog, Rimski-Korsakova i Basnera.
Poznata Orenburška marama od pahuljaste vune…Njeno postojanje već 200 g. dokazuje da je navedeni umjetnički rad toliko prirodan za Orenburg koliko i šivanje od jelenjeg krzna za Sjever ili keramika za srednju Aziju.
Pojavila se u kozačkim naseljima, među ruskim doseljenicima, te kao djelo kolektivnog narodnog stvaralaštva priča priču o povijesnom okruženju, socijalno-ekonomskim i trgovačkim odnosima, jedinstvenim prirodnim bogatstvima te lokalnom načinu života.
Orenburška marama od pahuljaste vune – samo ime objedinjuje u sebi toliko mnogo. To je topla, teška marama-šal, i lagana ljetna marama-paučina. U njoj su se na nevjerojatan način spojili jedinstveni sastojci pahuljaste vune lokalne pasmine koza i narodni osjećaj za ljepotu, harmoniju i red.
Proizvodnjom marama u kozačkim naseljima bavile su se žene, a sama naselja bila su smještena istočnood Orenburga.
Orenburška kozačka vojska osnovana je odredbom carice Marije Petrovne 1746.g. Naseljavanje kozaka nazemlje Istočnog Urala bilo je u skladu s državnim interesima, pošto je neophodno bilo zaštititi jugoistočne granice Carstva.
Zbog vojničkih dužnosti kozaci su često ostavljali svoje domove na dulji vremenski period, te je savposao oko kuće i imanja padao na pleća njihovih žena. Žene i starci nisu mogli sami obrađivati i sijati polja. Iznimna kvaliteta pahuljaste vune lokalnih koza dala je ženama ideju da od nje stvore topli, mekani i neophodni dodatak svojoj narodnoj nošnji. Kod tkanja, vuna se pretvarala u najtanju nit, tanku kao paučina, a sve što su žene izrađivale od nje bilo je lagano i toplo. Uskoro je proizvodnja postala tako popularna i poznata da je tkanje marama u mnogim selima postalo jedini izvor stabilnog dohotka. „ Tkanjem i proizvodnjom marama bavi se skoro sve žensko stanovništvo od 8-9 godina pa do duboke starosti“ – tim su riječima, na početku 20 stoljeća, počinjala su gotovo sva izvješća kojasu činovnici sastavljali o zanatskim obrtima Orenburške oblasti.
Od početne proizvodnje, koja se bazirala na svakodnevnoj nosivosti, marame su uskoro postale prepoznatljivim znakom te izuzetno traženom robom na lokalnim tržnicama, a kasnije i šire. Samim sastavom iizgledom odgovarale su potrebama ne samo seoske već i gradske mode.
| |
|
|
